Sedmični list "Stav": Intervju sa ministricom Elvirom Dilberović

Datum obavijesti: 06/07/2015

Ustav Republike Srpske ne poznaje kategoriju bosanskog jezika, ali ni bošnjačkog. Koji je put da se u Republici Srpskoj bosanski jezik prizna kao zvanični?

Kao prvo, potrebno je ustav RS uskladiti s ustavom Bosne i Hercegovine, te s nizom krovnih dokumenata koji utvrđuju prava i slobode pojedinca, posebice djeteta. Međutim, da bi se to uradilo, posve je jasno da treba postojati volja relevantnih institucija, odnosno pojedinaca koji kreiraju obrazovnu i inu politiku u RS.  Ovdje se, zapravo, radi o jednom predestiniranju nominacije jezika. Naime,  prisvajanja autoriteta i moći da se jednom narodu nametne ime jezika, znači nepokazivanje volje za suživot, toleranciju i, pravo na obrazovanje.

Put za priznavanje bosanskoga jezika u RS je već trasiran, ne vidim poteškoće u pravnom smislu njegova ozvaničenja. Ukoliko se vlasti u RS ne odluče na taj korak, mislim da treba posegnuti za domaćim i međunarodnim pravnim mehanizmima kojima će se regulirati to iznimno važno pitanje. S druge strane, u rješavanju tog pitanja potrebno je animirati struku. Kada profesorica na banjalučkom Filološkom fakultetu ocijeni kako je pitanje „bošnjačkog i bosanskog jezika politikansko, te da je bosanski jezik sarajevska varijanta hrvatskoga jezika“, možemo pretpostaviti kako tek historijat i utemeljenost bosanskoga jezika percipira javnost kojoj jezik nije struka. Takvo poimanje bosanskoga jezika se sistematično izgrađuje u obrazovnom sistemu RS na svim njegovim nivoima.

Da li je novi slučaj s negiranjem bosanskog jezika zapravo samo nastavak neriješenog slučaja djece iz Konjević Polja, odnosno problema s nastavom iz nacionalne grupe predmeta u Republici Srpskoj?

Nažalost, posljednja događanja u RS oko pitanja nominacije bosanskoga jezika, po svemu sudeći, jesu smišljen nastavak osporavanja samobitnosti jednoga naroda i onoga što ga čini takvim. Obrazovanje je, očigledno, u RS postalo pogodan „poligon“ za antičko-rimski način komunikacije prema Bošnjacima u RS, ali i prema jedinstvenom obrazovnom sistemu u BiH. Svi protekli događaji, ali i one koje ja očekujem uskoro, pokazuju da će svi razumni načini dijaloga sa vlastima u RS oko tih pitanja ići teško. Jedno treba biti svima jasno –EU integracije će prosto nametnuti reforme i u tom smislu, i oni koji toga nisu svjesni čine štetu napretku svoje zajednice, u svakom smislu te riječi.

Šta Federalno ministarstvo obrazovanja poduzima i može li išta učiniti u okviru svoje nadležnosti? Da li ste o rješavanju ovog problema pokušali razgovarati s ministrom prosvjete RS Danetom Mileševićem?

Poznato je da je FMON pomoglo organiziranju instruktivne nastave za djecu iz Konjević Polja i Vrbanjaca, školsku 2014/2015. Tadašnje prilike su zahtjevale hitnu reakaciju relevantnih institucija. Moj osobni stav, koji sam iznijela na Vladi FBiH, je da se za tu djecu moraju osigurati ravnopravni uvjeti za obrazovanje na njihovom mjestu prebivališta, inače ćemo svi prećutno preći preko politike diskriminacije i segregacije. S obzirom da apsolutno ne podržavam politiku segregacije i diskriminacije ni na jednom dijelu BiH, zalagat ću se, u okviru nadležnosti FMON za ukidanje dvije škole pod jednim krovom na području FBiH, ali i povratak učenika u njihove škole na području RS.
U vezi s tim, već sam u nekoliko navrata poduzela aktivnosti koje bi u saradnji sa gospodinom Mileševićem riješile situaciju, a veliku podršku u tome nam daje Ministarstvo civilnih poslova BiH, na čelu sa gospodinom ministrom Adilom Osmanovićem. Razgovori se trebaju voditi sa državnog nivoa, moj je stav.

Kako gledate na mogućnost da roditelji, koji odbijaju primiti knjižice, djecu prebace u Federaciju?

Iz prethodnog odgovora možete nazrijeti moje mišljenje i o ovom pitanju. Omogućavanje školovanja te djece u FBiH nije pravovaljano i dugoročno rješenje tog problema. Ta djeca i njihovi roditelji žive u BiH, suverenoj i nezavisnoj, koja ima Ustav koji im, kao i ostalim njenim građanima, jamči prava i slobode, i u tome treba istrajati, inače ćemo imati, bojim se, takvih slučajeva više u oba entiteta.

Da li je svoj djeci u FBiH ispoštovano pravo da izučavaju nacionalne grupe predmeta?

Kantonalni zakoni o osnovnom obrazovanju garantiraju ravnopravnost upotrebe sva tri službena jezika i oba službena pisma u osnovnom obrazovanju. Kad je u pitanju nacionalna grupa predmeta, prema evidenciji s kojom raspolaže Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, u Federaciji BiH se izučava u onim područjima i mjestima gdje je iskazan interes učenika i roditelja za takav vid nastave. Tako, primjerice, u Unsko-sanskom kantonu 142 učenika sluša nacionalnu grupu predmeta, po Nastavnom planu i programu RS,  i to u školama na području Bosanskog Petrovca, Bosanske Otoke i Bosanske Krupe. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu nastava iz nacionalne grupe predmeta izvodi se u Osnovnoj školi Ravno-Područnom odjelu u Ivanjici, prema Nastavnom planu i programu RS. Nastava iz nacionalne grupe predmeta organizirana je i u Kantonu 10, prema Nastavnom planu i programu RS, i to za 182 učenika. Recimo i to da se učenicima u Kantonu Sarajevo, na početku svake godine, dostavlja anketa koju popunjavaju roditelji, a u kojoj se učenici opredjeljuju koji će jezik izučavati – Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost ili Bosanski jezik i književnost.

Jeste li zadovoljni stanjem koje ste zatekli u Ministarstvu obrazovanja?

U BiH postoji praksa da se prethodnici na javnim funkcijama kude, a da se ne pomene i ono što je dobro urađeno. FMON je na čelu sa kolegom Mašićem tokom mandata uvijek dobivalo pozitivan revizijski izvještaj, što meni znači nastavak transparentnog rada. Nakon sedamdeset dana obavljanja funkcije, već se naziru obrisi onoga što se treba mijenjati, naročito program utroška sredstava. U tom smjeru planiramo za sljedeću godinu koncipirati javne pozive kojima bi se omogućavala veća finansijska podrška projektima koji su usklađeni s ciljevima i programom Vlade FBiH i EU direktivama. Prednost će imati projekti s efektima na tržište rada i osavremenjivanje kurikuluma koji će se bazirati na ishodima i kompetencijama učenika i studenata. Nezaobilazna je, naravno, doedukacija nastavnog osoblja na svim obrazovnim nivoima, jer smatram da imamo kadar kojem je pojam cjeloživotnog učenje potpuna nepoznanica. Krajnje je vrijeme da osposobljavamo našu mladost da odgovore izazovima savremenog društva, da kritički promišljaju pojave. Svako gušenje svjesti rezultira otporom u budućnosti. Država naprosto mora osluškivati ideje i stavove mladih, inače će nam mladost nastaviti napuštati državu.

Da li je završen kurikulum za osnovno obrazovanje i da li će se, u skladu s tim, mijenjati program i udžbenici za svih devet razreda?

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke provelo je javne rasprave o nacrtu dokumenta „Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu u FBiH”, u  kojima je učestvovalo više od 300 nastavnika, savjetnika PPZ-a, direktora škola, roditelja, predstavnika sindikata i nevladinog sektora. Najvažniji zaključak sažet je u potrebi uvođenja kurikularnog pristupa, koji u prvi plan stavlja kompetencije koje želimo razviti kod učenika i ishode odgojno-obrazovnog rada, odnosno ono što učenici trebaju naučiti tokom školovanja. Istovremeno, i Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH (APOSO) započela je proces razvoja zajedničke jezgre nastavnih planova i programa (ZJNPP-a), pa je bilo neophodno usaglasiti sve ove aktivnosti. Već su i odobrene zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za bosanski, hrvatski i srpski jezik, kao i za strane jezike definirane na ishodima učenja, a u toku je izrada dokumenata ZJNPP-a za prirodne i društvene nauke. Dakle, jasno je da je izrada kurikuluma za devetogodišnju osnovnu školu usko povezana s aktivnostima Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH, u čijoj ingerenciji jesu ovi poslovi, te smatramo da je neophodno ujediniti sve postojeće aktivnosti Agencije, kantonalnih ministarstava obrazovanja, pedagoških zavoda i nevladinog sektora u ovoj oblasti. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke će, kao i do sada, biti podsticajan i stručan partner u ovom procesu, u skladu sa svojom koordinirajućom ulogom, te staviti na raspolaganje sve stručne resurse, konkretne prijedloge sa javnih rasparava, kao i materijale koje su uradili članovi stručnih komisija za izradu kurikuluma u Federaciji BiH, kako bi se, kao krajnji rezultat, dobio kurikulum koji je utemeljen na ishodima učenja i razvoju kompetencija, sadržajno, tematski i konceptualno integriran, fokusiran na razvoj sposobnosti mišljenja i rješavanja problema, kulturološki osjetljiv, usmjeren na njegovanje različitosti te otvoren za partnerski odnos sa porodicom i zajednicom.

Kad se može očekivati natječaj za nove udžbenike i za koje razrede?

Nakon što kurikulum za devetogodišnju osnovnu školu, baziran na ishodima učenja i kompetencijama koje je potrebno razviti kod učenika, bude završen, započet će proces raspisivanja konkursa za pribavljanje udžbenika, a Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u FBiH će donijeti odluku o tome za koje će se razrede isti raspisivati. Svjesna sam da je udžbenička politika u FbiH neujednačena, vrlo kompleksna, osjetljiva, stoga se držim nadležnosti FMON, ali u okviru tih nadležnosti istarajat ćemo na inicijativama koje bi uredile ovu oblast, posebice na inicijativi donošenja modela o zakonu o udžbenicima. Takav zakon bi jasno riješio i procedure odabira udžbenika i uopće udžbeničku politiku.

Na posljednjem konkursu, za 9. razred osnovne škole,  uveden je princip izbora jednog udžbenika. Mislite li da je to dobro rješenje?

Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine je u prethodnom periodu uspostavila potpuno novu proceduru izrade, odabira i odobravanja udžbenika za osnovnu školu. Odlukom o postupku pripremanja i odobravanja udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava za osnovne i srednje škole, definirano je bilo da se na konkursima za pribavljanje udžbenika odobrava samo jedan udžbenik za jedan predmet koji je osvojio najveći broj bodova, ali ne manje od 90% od maksimalnog broja mogućih bodova. Konkurs za pribavljanje rukopisa udžbenika za 9. razred devetogodišnje osnovne škole, na koji je dostavljeno 76 naslova od 13 izdavačkih kuća, u potpunosti je proveden u skladu sa novouspostavljenom procedurom, što je zahtijevalo od izdavača maksimalne napore kako bi kvalitetu svojih udžbenika podigli do najviših mogućih standarda i na taj način bili izabrani na raspisanom konkursu, te većom odgovornošću recenzenata u procesu stručne ocjene rukopisa.

Poštujući zakon o konkurenciji, kao i demokratska načela, držim da je mnogo bolje imati otvoreno tržište i u tom smislu omogućiti odabir tri „najbolja“ udžbenika, koja bi bila stavljena na listu odobrenih udžbenika, s tim da udžbenik s najboljom ocjenom mora kroz jednogodišnju praktičnu upotrebu dobiti najviše ocjene kompetentnog nastavnog kadra, učenika i roditelja. Ukoliko se ne pokaže takvim, sljedeći udžbenik s liste ga treba zamijeniti. Bojim se da bi jednim udžbenikom mogli „zacimentirati“ stanje, s nemogućnošću da ga drugi, alternativni udžbenik zamijeni. Pitanje recenziranja je također upitno, stoga namjeravamo poduzeti aktivnosti koje bi valjanije uredile i to pitanje, naročito postrecenzentsku analizu.
Međutim, u taj proces treba ići planski, analitički, sa jasno razrađenim užbeničkim standardom, pravilnikom o odabiru i odobravanju udžbenika i, nezaobilazno, sa zakonom o udžbenicima, inače je posao uzalud rađen.

Postoje špekulacije da će se u pojedinim kantonima vratiti osmogodišnje osnovno obrazovanje. Kako na to gledate?

Prije svega, potrebno je skrenuti pažnju javnosti na činjenicu da inicijative u pojedinim sredinama za povratak na osmogodišnje osnovno obrazovanje nije uopće lako realizirati, a pitanje je koliko je to, uopće, i izvodljivo s obzirom da je to jedna od reformi koje su uvedene u cijeloj Bosni i Hercegovini. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke drži da je devetogodišnje obrazovanje, kao proces, pokrenuto u skladu sa pravnim okvirom utvrđenim na nivou BiH, da nauka ukazuje na značaj učenja u ranom djetinjstvu, kao i na značaj adekvatne pripreme djece za učenje i napredovanje u osnovnom obrazovanju. Također, i praksa u većini evropskih država je da obavezno obrazovanje traje minimalno devet godina i počinje u uzrastu od šest godina ili niže. S druge strane, neophodno je voditi računa o tome da se o bilo kojoj odluci o obrazovanju postigne konsenzus na nivou BiH, te da niti jedna administrativna jedinica unutar BiH ne donosi samostalno tako važne odluke, kao što bi bio povratak na osmogodišnje osnovno obrazovanje. Problem nije u koncepciji devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja već u načinu kako ga BiH provodi. Jednostavno nismo imali niti stručne, niti prostorne kapacitete da odgovorimo tom zadatku. U evropskim zemljama, među kojima s pravom ističem Finsku, devetogodišnje osnovno obrazovanje ne predstavlja „teret“ niti učenicimia, niti roditeljima, niti nastavnom osoblju, jer su kurikulumi za nastavne predmete valjano osmišljeni i prilagođeni uzrastu, vremenu, prostoru, naučno-tehnološkom napretku itd. Zanimljivo je da se prvi „pravi“ test ocjenjivanja (naravno, opisno i, u višim razredima brojčano ocjenjivanje postoji) vrši u trinaestoj godini života. Dakle, nije u fokusu puko reproduciranje znanja, te njegovo trenutačno vrednovanje, kao što je trenutno u BiH, već smisleno povezivanje pojava i činjenica i razvijanje individualnog potencijala.

Mnogi tvrde da je prelazak na bolonjsko obrazovanje bila pogrešna odluka. Dijelite li njihovo mišljenje?

Bolonja nas je zatekla nespremne, i u prostornom, i svakom drugom smislu te riječi. Prema Bolonji je jasno precizirano koliki prostor mora imati nastavni kadar, koliki studenti, da nema vanrednih studenata itd. Naravno, mi smo Bolonju „ugurali“ na silu; nismo rekoncipirali kurikulume prema bolonjskim kriterijima, već smo, recimo, jedan predmet koji se izučavao tokom cijele akademske godine „prepolovili“ na I i II, ne ulazeći u suštinu sadržaja kurikuluma.
Dakle, da zaključim, Bolonja nije pokazala svoje pravo lice u BiH, jer naprosto joj nismo to omogućili. Naučni ambijent mora biti pripremljen za Bolonju, moraju se obezbijediti uvjeti za praktičnu obuku i nastavu pri pojedinim odsjecima i fakultetima, mobilnost studenata i kadra, ne samo u fizičkom smislu, već ujednačenošću planova i programa unutar BiH, ali i šire, pa tek onda izraditi kurikulumi koji će biti prilagođeni materijalnim i drugim mogućnostima za izvođenje nastave po bolonjskim principima.

Razgovarao: Mahir SOKOLIJA