Datum obavijesti: 12/02/2021
Centar za politike i upravljanje (CPU) i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH, organizirali su 10. februara 2021. godine konferenciju „Poboljšanje kvalitete obrazovanja - kako ga postići?“, koja je okupila relevantne stručnjake iz vladinog i nevladinog sektora, predstavnike ministarstava obrazovanja, prosvjetno-pedagoških zavoda, Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH, komisija i odbora za obrazovanje kantonalnih skupština, međunarodnih organizacija i organizacija civilnog društva uključenih u reformu obrazovanja.
U prvom dijelu konferencije, članovi CPU-ovog istraživačkog tima, Adis Muhović, Lejla Dragnić i Matija Bošnjak prezentirali su nalaze i preporuke istraživanja “Jednakost, pravednost i inkluzivnost osnovnog obrazovanja u BiH“., koji čine i povod četveromjesečnoj zagovaračkoj kampanji u oblasti obrazovanja, u čijem okviru se održavala i sama konferencija.
Razgovarano je o školama nepovoljnog socio-ekonomskog položaja i kratkoročnim i dugoročnim strategijama tretiranja problema loših uslova i slabe kvalitete obrazovanja u ruralnim i “siromašnimˮ školama u Bosni i Hercegovini, o pitanjima efikasnosti i efektivnosti finansijskih ulaganja u obrazovanje s obzirom na trendove smanjenja veličine razreda i veličine škola u BiH i preraspodjeli finansijskih sredstava prema faktorima direktnog doprinosa postignućima učenika, o povećanju kvalitete kadra u osnovnom obrazovanju – afirmaciji nastavničke karijere kroz poboljšanje društvenog ugleda i statusa nastavnika i afirmaciji obrazovnog menadžmenta.
U okviru teme „Škole nepovoljnog socio-ekonomskog položaja“ istaknuta je potreba provođenja dodatnih istraživanja kako bi se škole nepovoljnog socio-ekonomskog položaja (ESCS) “siromašne” i “ruralne” škole detektovale i prepoznale, kao i uvođenje jedinstvenog sistema evaluacije znanja kako bi se razlike u kvaliteti među učenicima i školama mogle kontinuirano mjeriti. Zaključeno je da treba harmonizirati kvalitete javnih škola, budući da je svrha javnog školstva upravo u jednakim šansama koje nudi učenicima bez obzira na povoljnost/nepovoljnost njihovog socio-ekonomskog statusa te obrazovni sistem učiniti pravednijim, a škole osnažiti da mogu kompenzirati učenicima nepovoljnost njihovog socio-ekonomskog statusa.
Razgovarano je i o „Pitanju efikasnosti i efektivnosti finansijskih ulaganja“ koje podrazumijeva usmjerenost ulaganja kako bi se prevazišla ograničenja uzrokovana socio-ekonomskim statusom učenika, neophodnost opremanja biblioteka, učionica i kabineta, pružanje podrške nastavnicima i roditeljima, optimiziranje mreže javnih škola, povećanje veličine razreda i broja učenika po nastavniku, promijenjen model finansiranja škola i uvođenje sistema promocije i nagrađivanja nastavnika. Na konferenciji je istaknuto i da povećanje kvalitete kadra u osnovnom obrazovanju zahtijeva povećavanje ulaganja u kontinuitetu, jer razvoj ljudskog kapitala uslovljava rast ekonomije, što uveliko zavisi od efikasnosti obrazovnog sistema i promjenu modela finansiranja tako što će zapostavljene škole ili škole koje postižu slabije rezultate dobiti prioritet. Također je potrebno uspostavljanje sistema akreditacije javnih škola, zapošljavanje upravljačkog kadra koji mora imati i menadžerske kompetencije za upravljanje institucijom, te kontinuiranu edukaciju nastavnika jer je kvalitet nastavnika ključni faktor u strategiji poboljšanja obrazovanja.
Drugi segment konferencije je bio podijeljen na dva panela - jedan posvećen obrazovnoj reformi u Federaciji BiH, a drugi učešću BiH u programima međunarodnih istraživanja. Govornici prvog panela bili su Namir Ibrahimović, direktor Osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ koji je govorio o iskustvima Kantona Sarajevo u implementiranju kurikularne reforme i Nadija Bandić, pomoćnica ministra u Sektoru za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, koja je prezentirala reformske programe Ministarstva, te govorila o perspektivi implementiranja obrazovne reforme u Federaciji BiH. Učesnica drugog panela bila je Žaneta Džumhur, šefica Odjela za standarde i ocjenjivanje u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, koja je govorila o korištenju nalaza PISA i TIMSS istraživanja u strategijama za poboljšanje kvalitete obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
Perspektiva implementiranja pozitivnih efekata obrazovne reforme u Federaciji BiH otvorila je brojna pitanja u oblasti obrazovanja, a učesnici konferencije su zaključili da je potrebna temeljita promjena obrazovne paradigme koja bi značila napuštanje tzv. “linearnog pristupa” u učionici i redefiniranje tradicionalnih uloga nastavnika, učenika, roditelja i cijele škole.
Prezentirani su programi Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke koji doprinose unapređenju kvalitete obrazovanja, koji će se, prije svega, ogledati u podršci školskim bibliotekama radi jačanja jezičko-komunikacijskih kompetencija učenika, čitalačke pismenosti i razvijanju tehničkih pretpostavki za lakši pristup digitalnim sadržajima, kao i programima razvijanja funkcionalnih vještina i znanja djece predškolskog uzrasta i učenika osnovnih i srednjih škola, koji će uključivati opremanje kabineta hemije, fizike i biologije u cilju unapređenja znanja iz prirodnih nauka. Naglasak će biti na povećanju kapaciteta odgojno-obrazovnih ustanova za stvaranje inkluzivnog okruženja te razvijanju sistema podrške u inkluzivnom odgoju. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke će se zalagati za kurikulum baziran na ishodima učenja u skladu sa koordinirajućom ulogom koju ima u oblasti obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine. Naglašena je izuzetna važnost uključivanja djece ranog uzrasta u organizirane vidove odgoja i obrazovanja, radi kasnijih boljih obrazovnih postignuća.
U okviru teme “BiH u programima međunarodnih istraživanja – PISA i TIMSS” naglašeno je da poboljšanje ishoda učenja ne treba biti isključivo odgovornost nastavnika, da su ekonomski rast i razvoj u čvrstoj korelaciji sa obrazovanjem, da kvalitetnije obrazovanje vodi većem ekonomskom progresu, te da bi ekonomski progres omogućio veća ulaganja i utjecao na kvalitetu obrazovanja. Budući da 50% učenika u BiH ne doseže funkcionalni nivo pismenosti iz tri testirane oblasti, postavljeno je pitanje kakav ekonomski progres naše društvo uistinu može očekivati? Istaknut je podatak da u BiH samo 5% učenika pripada kategoriji stanovništva koje u porodičnom okruženju raspolaže obiljem materijalnih resursa, odnosno, čiji su roditelji visoko obrazovni, imaju razvijene navike čitanja i, u većini slučajeva, imaju visoko plaćena zanimanja.
Prepoznata je činjenica da se odluke u oblasti obrazovanja nerijetko politiziraju, te donose sa nivoa političkih stranaka i da je potrebno, uprkos tome, integrirati sve postojeće stručne resurse i odlučno nastaviti sa započetim reformskim procesima kako bi se poboljšao kvalitet obrazovanja, a mladi ljudi razvili kritičko mišljenje, funkcionalna znanja i stekli vještine koje će im omogućiti da naučeno primijene u svakodnevnom životu.