Sedmični list "Stav": Intervju sa ministricom Elvirom Dilberović

Datum obavijesti: 26/01/2017

Boraveći nekoliko puta s predstavnicima bošnjačkih udruženja u turskoj, stekla sam dojam da je jezik upravo spona koja ih najviše veže za BiH. Uvođenje bosanskoga jezika u škole koje pohađaju njihova djeca i unučad za njih je čvrst most prema BiH. Uvjerena sam da svi koji vole i osjećaju BiH jesu jednako zadovoljni da se bosanski jezik, toliko neutemeljeno osporavan, a toliko višestoljetno opstojan, širi van granica BiH. Bosanski jezik se kao izborni predmet može izučavati u nekoliko evropskih zemalja, recimo u austriji, Švedskoj, ali se nedovoljno radi na njegovoj prezentaciji.

Ministrica Ministarstva obrazovanja i nauke Federacije BiH dr. sc. Elvira Dilberović nedavno je postigla veliki uspjeh, koji je ujedno korak dalje o uspostavljanju prijateljskih odnosa između BiH i Republike Turske. Da nije riječ o vijesti koju trebamo uzeti zdravo za gotovo, govori i podatak da se hrvatski jezik i srpski jezik uči u zemljama gdje postoji značajna dijaspora tih dvaju naroda, poput hrvatskih škola u Njemačkoj, npr., ali koliko nam je poznato, ne postoji slučaj da se, osim na fakultetima, ijedan južnoslavenski jezik, poput sada bosanskog u Turskoj, uči kao izborni predmet u svim osnovnim školama neke zemlje. Ministrica Dilberović govorila je za Stav, među ostalim, o obrazovnoj politici i zaštiti prava na bosanski jezik povratnika u RS.

Stav: Bosanski je jezik u turskim školama postao izborni predmet. O kolikom uspjehu govorimo?

DILBEROVIĆ: Uvođenje bosanskoga jezika u sve osnovne škole u Turskoj rezultat je sporazuma koji su potpisali Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke BiH i Ministarstvo obrazovanja Republike Turske 2015. godine. Prije nekoliko dana, tačnije 17. januara ove godine, svečano je održan prvi čas bosanskoga jezika u osnovnoj školi u općini Bayrampaşa u Istanbulu. Naravno, moram iskazati svoje osobno zadovoljstvo što se upravo u vrijeme kada sam na čelu Ministarstva desio taj čin, a uvjerena sam da svi koji vole i osjećaju Bosnu i Hercegovinu jesu jednako zadovoljni da se bosanski jezik, toliko neutemeljeno osporavan, a toliko višestoljetno opstojan, širi van granica BiH. Bosanski jezik se kao izborni predmet može izučavati u nekoliko evropskih zemalja, recimo u Austriji, Švedskoj, ali se nedovoljno radi na njegovoj prezentaciji kao jeziku koji je u povijesti služio idiomom nekadašnjeg standardnog jezika i koji nikada nije rastao na aksiomu jedan narod, jedan jezik. Stoga su pripremni razgovori oko uvođenja bosanskoga jezika u Turskoj neizostavno morali počivati na ustrajanju da se istinska naučna i svaka druga vrijednost bosanskoga jezika postavi na pravo mjesto. Svaka zemlja u kojoj predstavljate “svoje” vrijednosti zahtijeva pravu osobu i posebno biran način kako bi predstavnici te zemlje shvatili o čemu govorite.

Stav: šta će to značiti za bošnjačku višemilionsku dijasporu u turskoj? Odnosno, očekujete li da upravo oni budu polaznici tog izbornog predmeta ili predviđate da bi mogli biti zainteresirani i turci?

DILBEROVIĆ: Boraveći nekoliko puta s predstavnicima bošnjačkih udruženja u Turskoj, stekla sam dojam da je jezik upravo spona koja ih najviše veže za BiH. Uvođenje bosanskoga jezika u škole koje pohađaju njihova djeca i unučad za njih je čvrst most prema BiH, ali intencija uvođenja bosanskoga jezika u Turskoj ne isključuje sve građane Turske koji žele naučiti taj jezik. Jednom prilikom sam u večernjoj školi u Turskoj upoznala Grka koji uči bosanski jezik, jednostavno postoje ljudi otvorena uma, žele bolje upoznati jednu zemlju, kulturu, ali i ostvariti neke poslovne kontakte u BiH.

Stav: možemo li očekivati da će nastavni kadar biti iz BiH i da li će to dovesti do zapošljavanja većeg broja profesora bosanskog jezika u turskoj? 

DILBEROVIĆ: Jasno je da u Republici Turskoj nema mnogo kadra koji je završio studij bosanskoga jezika, tako da sam tokom i prethodnih, a i skorijih razgovora iskazala stav da je neophodno da nastavni kadar iz BiH treba biti uključen u nastavni proces. Relevantni eksperti iz oblasti bosnistike bit će dio tima koji će raditi s turskim ekspertima na izradi udžbenika te usavršavanju postojećih planova i programa. Ministarstvo je prošle godine uradilo plan i program za početni stadij bosanskoga jezika, ali još je mnogo posla pred nama. Optimista sam jer vidim izraženu spremnost i bh. i turskih institucija na kojima se izučava bosanski jezik na nastavak uspješne saradnje. Puna implementacija se očekuje 2017/2018. školske godine.

Stav: Bilo je podosta kritika o tome da su u turskoj uskratili našoj dijaspori da uče svoj jezik i da je riječ o prisilnoj asimilaciji. ta vrste retorike koristila se i u političke svrhe. Je li učenje bosanskog jezika izostalo jer ga je neko priječio ili zato što s naše strane niko ništa do sada nije poduzimao?

DILBEROVIĆ: Svaka inicijativa sa sobom donosi prepreke, poteškoće različitih vrsta, često i neuspjeh. Nekada stječem dojam da nam nedostaje upornosti i nade da poslije borbe dolazi last. Mislim da su se u Turskoj odavno stekli uvjeti za uvođenje bosanskoga jezika, ali, istini za volju, ideja je trebala poteći iz BiH. Prosto je neshvatljiva nepovezanost naučnika i diplomacije u evropskim i drugim zemljama. Ambasadori i konzuli u pravom smislu riječi predstavljaju svoju zemlju i, naravno, sve njene građane i sve ustavom propisane jezike.

Stav: iz godine u godinu bilježimo smanjenje broja učenika u školama Federacije BiH, što zbog pada nataliteta, što zbog iseljavanja. jeste li napravili neku vrst akcionog plana da doskočite ovom problemu?

DILBEROVIĆ: Ministarstvo je nedavno na sjednici Vlade FBiH prezentiralo izvještaj o broju učenika u osnovnim i srednjim školama u Federaciji BiH. U nekim kantonima taj pad i nije tako drastičan, mada je primjetno da se u posljednjih pet godina bilježi stalno smanjenje upisanih prvačića i srednjoškolaca. Imajući u vidu da u nekim kantonima još uvijek ne postoji zakon o zaštiti porodice s djecom, onda je posve jasno koliko nam nedostaje ozbiljnosti i odgovornosti da se uhvatimo u koštac s padom nataliteta u FBiH. Dakle, zakonska legislativa je, s jedne strane, preduvjet da se porodice odvaže na više djece, ali jednako je važno da shvatimo da je obrazovanje da- nas za mnoge u BiH postalo unosan posao, a ne temelj jedne države koja pojedincu pruža kompetencije i vještine, ali jednako ga kroz njih uči kako da ih iskoristi u svojoj zemlji koja ima neslućena prirodna bogatstva ili, pak, kako da se u globaliziranom svijetu može poslovati i iz svoje domovine. Srela sam mnogo uspješnih poslovnih ljudi porijeklom iz BiH koji žive i rade u Americi, Skandinaviji... Kazali su mi da im nedostaje kadra iz oblasti informatike i energetike koji bi radili u BiH za strano tržište, ali da BiH nema toliki broj stručnjaka koji njima trebaju. Dakle, nemamo upisnu politiku usmjerenu na tržište rada na razini države, ili, da budem manje zahtjevna, na razini Federacije. Mišljenja sam da je navedeno dovoljno pokazatelja da FBiH mora imati krovno ministarstvo koje će definirati prioritete i kreirati obrazovnu politiku. Više je nego evidentno da 10 obrazovnih politika u isto toliko kantona stvara konfuziju, neujednačenost i, u konačnici, brojne probleme. Nisu slučajne inicijative nekih političkih stranaka u FBiH da se Ministarstvo obrazovanje i nauke Federacije BiH ukine ili da mu se dodatno umanje ovlasti u kreiranju i koordinaciji obrazovne politike.

Stav: optuživali su vas da ne činite ništa za povratnike u RS-u. što vaše ministarstvo poduzima u vezi učenika u RS-u koji ne mogu pohađati nastavu na maternjem jeziku i bosanskom nastavnom planu i programu?

DILBEROVIĆ: Na prostorima regije primjetno je došlo do pogrešnog shvaćanja demokratije i njene konzumacije. Smjena državnih uređenja nije išla postepeno, što je sa sobom povlačilo i posljedice u odgovornosti svih aktera u društvu. Populizam i huškačka retorika svakodnevica je u medijskom prostoru BiH. Argumentacija i istraživačko novinarstvo tek sporadično provejava. Naravno, građani ostaju dezinformirani, bez istinske i pravovaljane informacije. Oni koji su me (i još uvijek to čine) optuživali da ne činim ništa za povratnike u RS-u naprosto sam doživjela kao populiste koji mnogo pričaju, a malo rade. Nažalost, u bh. medijskom prostoru trebalo bi da sve što radite zabilježite objektivom: da ste odnijeli lektire za djecu povratnika, da ste se sastali s ministrom prosvjete RS-a Maleševićem, diskretno, kako to ne bi imalo reperkusije na povratničku djecu u RS-u itd. Otpočetka mandata zauzela sam stav da su me građani Hercegovine na posljednjim izborima podržali brojnim glasovima da radim, a ne da sebe promoviram. Petnaesti dan nakon preuzimanja dužnosti inicirala sam sastanak s premijerom Novalićem, ministrom Ramićem i reisul-ulemom Kavazovićem, shvatajući ozbiljnost i kompleksnost pitanja uskraćivanja prava na bosanski jezik djeci povratnika u RS-u. To sam pitanje više puta iznijela na Vladi Federacije BiH, smatrajući da je takva povreda ustavnih prava neprihvatljiva za sve političke opcije u Vladi. U konačnici, ovo je pitanje od državne važnosti, ne treba to posebno elaborirati, stoga sam mišljenja da u toj “borbi” moraju biti uključene sve relevantne institucije zakonodavne i izvršne vlasti, posebno one na državnom nivou. Bez takvoga pristupa, otvaraju se nova žarišta sistemom domina, kako u RS-u, tako i Federaciji. Bosanski jezik i nacionalna grupa predmeta uskraćeni su mnogim porodicama s djecom u Livnu i Jajcu. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke je u školskoj 2014/2015. godini, u okviru “Programa podrške organizaciji instruktivne nastave u Novoj Kasabi za učenike iz Konjević-Polja”, finansiralo izvođenje instruktivne nastave za učenike iz Konjević-Polja i Vrbanjaca u iznosu od 188.191,32 KM, a iz rezervi Vlade FBiH u istu svrhu izdvojeno je 20.834,41 KM. Također, na osnovu zahtjeva za sredstva iz Fonda tekućih rezervi, Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke iz sredstava tekućih rezervi Vlade Federacije budžeta Federacije BiH za 2014. godinu odobrena su sredstva u iznosu od 61.157,00 KM u svrhu stvaranja neophodnih uvjeta u organiziranju instruktivne nastave za učenike osnovne škole s područja naseljenog mjesta Vrbanjci – Kotor-Varoš”, koju je Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK organiziralo putem OŠ “1.mart” Jelah, općina Tešanj. U 2015. godini u svrhu finansiranja instruktivne nastave u navedenim mjestima izdvojeno je 128.815,60 KM. U drugom polugodištu školske 2015/2016. godine, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke je, prema Programu utroška sredstava s kriterijima raspodjele sredstava tekućih transfera utvrđenih budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2016. godinu za program podrška OŠ “Vladislav Skarić” Sarajevo i OŠ “1. mart” u Jelahu za održavanje instruktivne nastave za učenike iz Konjević-Polja i Vrbanjaca, općina Kotor-Varoš izdvojilo sredstva u iznosu od 120.000,00 KM. Do kašnjenja u isplati dolazilo je nakon što je novac iz Federalnog ministarstva finansija prebačen na trezor Kantona Sarajevo. Zašto novci dugo “leže” tu, to je pitanje na koji su roditeljima trebali odgovoriti ljudi iz KS, međutim, i oni su se vodili mišlju da je najbolje “stvari” prebaciti na ministricu. Pozitivna ocjena revizije u Ministarstvu obrazovanja i nauke Federacije je, između ostalog, utemeljena i na mom stavu da se transparentno moraju pravdati novci građana FBiH. Kada smo od Ministarstva obrazovanja KS tražili spiskove angažiranih nastavnika, broj sati i ostale obaveze koje izvršavaju u nastavnom procesu za djecu po- vratnika, naišli smo na mnoge nepravilnosti, a ljudi koji su direktno bili njihovi počinioci davali su oštre izjave protiv mene, misleći da dama nikada ne udara ispod pojasa.

Stav: dio medija optuživao vas je i da ste neprijateljski raspoloženi prema Bosna Sema obrazovnim institucijama, institucije koje se dovode u vezu s Fethullahom gülenom, trenutno najtraženijim čovjekom u turskoj.

DILBEROVIĆ: U BiH, sukladno zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju, svako fizičko lice, fondacija ili firma može pokrenuti proces registracije obrazovne ustanove. Meni je to naprosto neprihvatljivo; ne znate ko je osnivač, njegove stručne reference, ako je firma u pitanju, nemate uvid u njeno poslovanje, uspjeh u području obrazovanja, opća anamneza, tako reći. Ko plaća najvišu cijenu toga – djeca ove države. Boravila sam mnogo u drugim zemljama prije nego sam primila dužnost ministrice. U tim zemljama neshvatljivo je da bez mnogo oštrije i duže kontrole možete i pomisliti ući u proces registracije obrazovnih ustanova. Prema tome, nema distinkcije između Sema institucija i drugih obrazovnih institucija u BiH, jer se pokušalo u javnosti uvriježiti mišljenje kako je ministrica “protiv” Sema obrazovnih institucija. Moja je zadaća da se odgovorno postavim prema svojoj državi i njenim građanima, ali mislim da će takav moj stav biti ubrzo više shvaćen, pogotovo među mladima. Imajući u vidu značaj svake obrazovne institucije u BiH, potpuno je neprihvatljivo da se u javnosti stvara dojam da su neke škole ili fakulteti bolji ili povlašteniji od ostalih. Kantonalna ministarstva obrazovanja i ministarstva pravde na državnom i federalnom nivou imaju krucijalnu ulogu u registraciji novih obrazovnih subjekata i kontrolu nad njihovim radom. Roditelji su važna karika u tom procesu, trebaju im biti dostupne sve moguće informacije o licima koja osnivaju škole, planovima i programima, i, ne manje važno, o koncepciji nastavnih sadržaja koji mlade upućuju na BiH.

Stav: Hoće li biti ove godine raspisan konkurs za udžbenike i za koje razrede?

DILBEROVIĆ: Planom rada Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke za 2017. godinu nije predviđeno raspisivanje, odnosno realizacija javnog konkursa za pribavljanje rukopisa udžbenika za osnovnu školu. Što se tiče udžbenika za srednje škole, raspisan je Stalni javni konkurs za pribavljanje rukopisa udžbenika za gimnazije, srednje tehničke i srodne, srednje stručne i srednje umjetničke škole, pa, u skladu s tim, postoji mogućnost da se u narednom periodu odobre novi naslovi za srednju školu. Naime, proces pripremanja i odobravanja udžbenika za osnovnu i srednju školu uređen je Odlukom o postupku pripremanja i odobravanja udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava za osnovne i srednje škole, koju je donijela Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine. Na osnovu Odluke, procedura odobravanja udžbenika za osnovne ili za srednje škole nije identična. Koordinacija ministara u FBiH razmatrala je i usvojila model udžbeničke politike u Federaciji. Ljudi u Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke radili su s predstavnicima resornih ministarstava dugo i ozbiljno na dokumentima koji se tiču izdavačke i udžbeničke politike. Uz sugestije kantonalnih ministara, usvojeni su na sjednici koordinacije koja se održala u Goraždu 2016. godine. Vrlo iznenađuje saznanje da pojedini kantoni, nakon spomenutog postignutog dogovora, sami ulaze u neke nove avanture udžbeničke i izdavačke politike. Ide li se i dalje u fragmentiranje ionako do kože isjeckanog obrazovnog sistema u BiH, ili se otvara prostor za neprohodnost djece u obrazovanju, nemogućnost konkurencije izdavača iz cijele FBiH... FBiH naprosto mora imati što ujednačeniju obrazovnu politiku, s ciljem da djeca iz svih kantona mogu nesmetano nastaviti svoje školovanje van svoga kantona, udžbenici se moraju temeljiti na istim nastavnim planovima i programima...  Svi pojedinačni izleti skupo će koštati ovu državu.

Stav: provodi li se u obrazovnom sistemu “konzervativna revolucija”, kako to dio lijevo orijentiranih intelektualaca, samoprozvanih građana (kao da su drugi negrađani), pokušava zlonamjerno imputirati?

DILBEROVIĆ: Kao prvo, sintagma “konzervativna revolucija” je, valjda, neologizam po mjeri “građana”. Prosječan intelektualac trebao bi znati da sve što je konzervativno u samom značenju toga pojma nije nužno nešto što je zaostalo, loše itd. Dakle, postavlja se pitanje šta je konzervativno. Riječi se tvore kako bi se kasnije vješto stopile s vašom idejom, nikada slučajno. Njegovanje baštine, kulture, jezika nigdje se u svijetu ne shvaća nacionalizmom. Po toj logici, mnoge su države koje držimo za preteče demokratije jako nacionalno obojene. Važno je da se sve te pojavnosti naučno i argumentirano proučavaju i prezentiraju, bez ideološke potke.